Fire in Cairo – Došli smo pokazati tko smo i što smo

Fire in Cairo čine momci iz Zagreba koji žele da pridobiju pažnju publike svojom muzikom, a koja je sve sem isprane verzije najdražih srednjoškolskih bendova svakog rokera. Bend je osnovan prošle godine i odmah su snimili četiri pjesme u ”Šišmiš” studiju. Te pjesme su objavili kao vizualne art projekte čime su osim sebe promovisali i mlade neafirmirane režisere, plesače, dizajnere i glumce s područja Balkana.

DF: Kakva je to vatra u Kairu?

Fire in Cairo: Pa to ti je vatra koja se pretvara u požar. Ona je nastala izgaranjem dvaju elemenata: ljubavi i posvećenosti onome sto voliš.

DF: Vi ste relativno mlad bend, postojite tek godinu dana, a čini se da zaista odlično funkcionišete skupa. Da li ste se znali od ranije?

Fire in Cairo: Hvala na komplimentu. Zapravo se ne znamo predugo. Dapače, Filip (gitarista) je došao zadnji, prije 6 mjeseci, ali je jednostavno sjeo. Kako je on zapravo jazz gitarist, nije mu bilo teško pohvatati niti naših pjesama. Ubrzo je ubacio vlastiti zvuk u sve to, te je tako cijeli bend zadobio veliku širinu i kvalitetu. Smatramo da je najveća prednost to što je svako u svom području kompetentan, ima širinu i razrađeni ukus, tako da je vrlo zabavno stvarati zajedničku glazbu. Da ne zaboravim – PRIJATELJSTVO prije svega.

DF: Odakle je potekla ideja da svoje prve četiri pjesme objavite kao vizuelne art projekte?

Fire in Cairo: Imam osjećaj da u Zagrebu svako malo nikne neki novi umjetnik. Neki novi lik/likuša koja nas poptuno iznenadi sa svojim viđenjem okoline i stvarnosti. Kao i oduvijek, pridobiti bilo kakvu pozornost i podršku okoline je zaista teška stvar. U tom trenutku se javljamo svi mi koji se međusobno guramo i pomažemo na različite načine. To je i jedini način da nikne suvremena kultura, kao odgovor na probleme društvene sredine u kojoj se nalaze. Žao nam je što od strane hrvatskih glazbenih portala ništa ovo nije bilo previše popraćeno, a radi se o iznimno bitnom festivalu za cijelu regiju, jer nagovještava zvuk i karakter nadolazeće generacije, generacije “izgubljene djece”. 

DF: Koliko je teško da se rad i originalnost izbore za svoje mjesto, pored silnih cover bendova i šund muzike?

Fire in Cairo: Drago nam je da si pitala to pitanje, jer se u muzičkim krugovima dosta vrti to pitanje. Osobno smatram da se tu radi o vaganju organizatora između stjecanja nekog profita i pokušaja da se pruži prilika neafirmiranim bendovima. Problem je u tome što se tu nadovezao, konkretno u Zagrebu, cijeli val klubova koji se nadmeću sa tribute bendovima, jer su shvatili da se tu vrte pare. Do koje mjere će to ići? Da li će stati? Ja to stvarno ne znam, ali pretjeruju… Osobno ne posjećujem takve evente, jer ću rađe dati novce za nekoga ko je doma sjedio u sobi i mučio se da kaže pokoju riječ o sebi i svojim frustracijama ili prvoj ljubavi. Istina je da nam uzimaju najbolje termine vikendima, ali se mi također trebamo zapitati da li imamo šta za pružiti i koliko je tu truda uloženo. Tu dolazimo do šunda. Taj glazbeni šund smatram kao nešto apsolutno prirodno i normalno. Zapravo je i potreban, jer na kraju dana, kako planiraš biti zamijećen ako nemaš iz čega da isplivaš? Šund je koristan. Puno se  toga tu nauči, samo trebaš to skužit. 

DF: Šta privatno slušate?

Fire in Cairo: Sa svih smo strana. Džaja (basist) je odnedavno dosta u Kendricku Lamaru, Thundercatu, Jacobu Colieru i povećim eksperimentiranjem sa sintevima i vokalima. Dario (bubnjar) voli Eliota Smitha, emo glazbu i kompletni rad Steven Wilsona. Filip (gitara) i Mate (gitara/vokal) su skupa Bossa Nova Jazz glazbi. A nekako nas sve skupa povezuje ljubav prema Beach boys-ima, Beatlesima, Oliveru Mandiću, Electric Light Orchestri, klasičnom jazzu generalno i svakojakim drugima. Puno se tu glazbe vrti.

DF: Pratite li domaću i regionalnu scenu? Koga biste izdvojili po inovativnosti i kvalitetu?

Fire in Cairo: Pratimo. Izdvojili bismo Tyger Lamb i Them moose rush za početak, te im ovim putem čestitali na sudjelovanju na Europavox festivalu. Odmah iza bismo spomenuli Jeboton kolektiv, jer čine neizmjeran doprinos regionalnoj sceni sa svojim radom – bacite uho ako težite nezaustavljivom lučenju serotonina. Iza njih se također ističu Trophy Jump, daleko poznati po nevjerojatnoj live atmosferi. Još bismo izdvojili Porto Morto i Peglicu i Komandos, drugoplasirane Beograđanke Vin Triste i ekipu iz Organizma. Tu je i jedan fenomenalan trio From another mother. Mislim da niko nema tako jak i energičan scenski nastup kao oni. Mogli bismo o tome do prekosutra, ali mislim da će čitatelji i sad već lagano moći napraviti novu playlistu na YouTubeu…

DF: Da li ste očekivali pobjedu na Demofestu kraj tolike konkurencije?

Fire in Cairo: Očekivanja su sigurno bila prisutna, ali u suštini, mi se nismo došli natjecati. Fire in Cairo jer došao pokazati tko su i što su, tj. raširiti požar po Banjaluci. 

DF: Šta vam se najviše svidjelo na Demofestu, pored, naravno ulaska u finale, a potom i osvojenog trećeg mjesta?

Fire in Cairo: Organizacija je fenomenalna. Banjalučani su predivni domaćini  i srčana publika, koja je otvorena, te pruža priliku za nešto novo. Tonci i kompletna ekipa zadužena za binu su čisti profesionalci, što mi izrazito cijenimo kao bend koji ipak ima malo više prohtjeva na tonskoj. Također, odličan je momenat druženja i upoznavanja novih ljudi u glazbi koja nam pruža razmjenu iskustava i povezivanja na regionalnoj sceni.  Ovim putem bi zato htjeli pozdraviti cijelu ekipu iz benda Biljke! Momci sjajno sviraju i uvijek su za dobru zabavu! Nadamo se da ćemo se opet sresti!

DF: Šta možemo očekivati od vas u narednom periodu?

Fire in Cairo: Trenutno smo u procesu završetka našeg prvog albuma, koji bi trebao izaći do kraja 10. mjeseca. Album je vrlo raznolik i jako smo zadovoljni smjerom kojim ide. Na njemu će biti 10 pjesama, od kojih je 6 snimljeno live, te je baš zato odlični pokazatelj onoga što Fire in Cairo uistinu jest. Energija. Ali za to ćete se još malo strpiti 😉 11.08. nas možete uhvatiti u Umagu na Pandemonium festivalu u sklopu naše ljetne turneje. Poslije toga idemo na kratku turneju po Austriji i Sloveniji tokom 9. mjeseca, a dalje vam ne smijemo reci.

DF: Imate li neku poruku za druge demo bendove, koji razmišljaju da se naredne godine prijave na Demofest?

Fire in Cairo: Naravno. Demofest je jedinstvena prilika za svaki bend da okuša svirati pred puno ljudi, te da se pokaže u najboljem mogućem svijetlu. Demofest pruža poznanstva i potiče nas mlade da radimo dalje i ne odustajemo od snova. Festival za primjer cijeloj regiji.

Dalji rad ovog benda možete pratiti na njihovoj Facebook stranici i YouTube kanalu.

Prethodni članakNaredni članak