DEMOFEST – festival koji potiče stvaranje
Iako ti znam čitati iz dlana
ne mogu promijeniti tvoju sreću.
Ja ti ne mogu donijeti sreću.
Svoju sreću moraš pronaći sam.
Slavko Račić-Raca, hiromant
Kad sam u proljeće 2010. godine lutajući prostranstvima interneta pronašao oglas u kojem banjalučki DemoFest poziva bendove da se prijave na festival, nisam mogao ni naslutiti o čemu se radi. Dotadašnja skromna iskustva sa sudjelovanja na demo-festivalima, i komentari mojih prijatelja, također učesnika raznih festivala i gitarijada, u tom trenutku nisu obećavala mnogo. Moja neinformiranost bila je nažalost, prvi i glavni faktor koji je gradio takvo nepovjerenje. Ipak, doza zatiželje i ogromna želja da ponovno okupim Prežderane potakli su me da proučim prošlost banjalučkog DemoFesta i da prijavim bend.
Upravo sam u to vrijeme završio snimanje jednog dijela demo-snimka predviđenog za 2010. godinu. Tada su se svi bendovi u mojoj okolici pripremali za Rat Bendova, i ja sam po Daruvaru i okolici tražio ljude za novu postavu Prežderanih, obilazio koncerte lokalnih bendova, popravljao jedno jako staro VOX pojačalo i ponovno vježbao gitaru, ne toliko zbog mogućeg odlaska u Sarajevo, već zbog toga što sam osjetio da je krajnje vrijeme da se pjesme Prežderanih počnu opet svirati u živo, ali na kraju krajeva, očajnički mi je trebao taj bend. Navikao na neuspjeh, nisam teško podnio nekoliko muzičara koji su odbili suradnju iz razloga što Prežderani ne zarađuju na svojim svirkama. Tražio sam dalje. Do stare postave bilo je nemoguće doći, Tiho i Bedi su čitave noći sjedili u In Caffe-u, maloj, prljavoj birtiji pored pošte i svirka ih gotovo nije ni zanimala, jedino zajedničko nam je bilo sjedenje za šankom. Mene je zanimao rock’n'roll. I dobro. Imao sam Osmanovića koji je odradio sav tehnički posao oko snimanja demo-albuma, i koji me je na neki način tjerao da ovaj put ne odustanem, i imao sam Daria Horvata, mladog bubnjara, koji je imao ogromnu želju svirati u Prežderanima. On je okupljao prve muzičare koji su nam dolazili na probe. Tiho je izravno odbijao bilo kakvu mogućnost da ponovno zasvira, a Bedi, Bedi se dvoumio. Znao sam da ga nekako moram nagovoriti da nam se pridruži. On je odbijao. Morat ću ga dobiti na prevaru.
Nakon što sam dobio poziv za sudjelovanje na DemoFestu, valjalo je okupiti ozbiljnu postavu. Nazvao sam Bedija i rekao mu da me organizatori DemoFesta traže novčanu kauciju za naš nastup na festivalu. Rekao sam mu da je to iz sigurnosnih razloga zato jer dolazimo iz druge države, i da to ima nekakve veze sa ATA-karnetom, te da ako sutra ne uplatim traženi iznos, neću moći nastupati. Kad me pitao koliko novaca trebam, rekao sam da traže 1000 €, i da ja mogu sakupiti nekih 400 do 500 €. Prvo je rekao: u jebemu!, a onda nakon nekoliko sekundi šutnje dodao: pa dobro, dat ću ti 500 €, samo odi svirati na taj jebeni festival! Na to sam ja povikao: pa majmune jedan, samo o novcima razmišljaš, pa ne tražim te nikakav novac, nego te zovem da ideš s nama u Banja Luku svirati na DemoFest! Pa nitko nas nije tražio nikakav novac, pakuj gitaru i 27.07. krećemo!
Svoju sreću, zaista, moraš pronaći sam.
Kao dijete uči se lijepom ponašanju,
kao mladić kontroliraj svoje strasti,
kao zreo čovjek budi pravedan,
kao starac budi dobar savjetnik,
a kada budeš umirao, umri bez kajanja.
narodna izreka
Nitko ne zna koliko će njegov život trajati, i kamo će njegove misli biti usmjerene u tim posljednjim trenucima života, ali ako je netko imao priliku iskreno, otvoreno i ravnopravno razgovarati sa starim ljudima, sigurno je primjetio da kada oni govore o svojim životima, govore uglavnom o onim lijepim stvarima koje su im se dogodile.
Pripreme za odlazak u Banja Luku bile su nemirne i stresne, imali smo premalo vremena za probe, Dario i ja smo vrtjeli stotine kilometara autima, sakupljajući opremu, jedva sam od šefa izvukao jedan dan godišnjeg odmora za taj put, auto mi je bio u raspadu, pa sam posudio očevu Astru. Kasnili smo ali smo krenuli, nismo znali kamo idemo ali smo znali da se sutra vraćamo kući…
Svatko tko je barem jednom sudjelovao na DemoFestu kao takmičar udahnuo je djelić te magične atmosfere. Lutali smo Banja Lukom po prvi put, Bojan nas je vodio kao male dječake začuđenih očiju. Ulični preprodavači deviza, domaća kuhinja u centru grada, maleni ulični romski bend. A sa druge strane Kastel, čuvari, tonski tehničari, sve precizno i točno, odmjereno, ali ljudski, i na kraju ipak svečano. Ne znam da li je netko od takmičara očekivao takve pripreme za nastup, ali mi sigurno nismo! Ne znam sa kojim festivalima da to usporedim, a nastupali smo na nekoliko važnijih festivala u Hrvatskoj, koji svaki za sebe naglašavaju kako su baš oni naj, naj, naj muzički rock ili demo festival. Banjalučkom DemoFestu nijedan nije do koljena. Ni organizacijski, ni tehnički, ni emocionalno.
Nakon nastupa, sačekali smo proglašenje finalista i krenuli natrag u Daruvar na svoje poslove, ali vraćamo se u subotu jer smo i mi prošli u finale.
Vozim previše kilometara, a gotovo da i ne spavam. Presjekao sam festival sa jednim radnim danom između, jer nisam znao da ćemo proći u finale. Ipak, odlične sam volje i uživam! Obavljam usput neke poslove u Daruvaru, posuđujem neku sitnu lovu, vozam se okolo i ne spavam.
Ne finalnoj večeri, u subotu, riješili smo se treme koja nas je drobila na polufinalnom nastupu, ovaj put smo čak izglancali gitare, da se sjaje pred kamerama. Bilo nam je svejedno tko će pobijediti, ostali bendovi-finalisti su bili dobri, Bolesna Štenad je bio odličan bend, pili smo pivo, već smo znali koga smijemo, a koga ne smijemo zezati. Konobar u backstageu se široko nasmijao čim nas je vidio. Dobro smo se zabavljali te večeri. Bendovi su bili odlični, svi su dobro nastupili. Vladala je prijateljska atmosfera.
Dolazi proglašenje nagrađenih bendova. Izlazi Brana Janković: treće mjesto trećeg Jelen DemoFesta je bend Prežderani! Ja sam prilično ljut. Najviše na sebe. Tolike godine sam proveo baveći se svim i svačim, zanemarujući ovaj skromni talent za pisanje, komponiranje i izvođenje svoje muzike u živo, i sad kad sam se prvi put ohrabrio izaći pred ljude, odmah sam dobio priznanje. Mogu samo biti ljut na sebe i paziti da se tako nešto više ne ponovi. Čovjek koji je sam sebi skoro zalupio vrata…
Ali, životi prolaze, proveli smo još jednu lijepu večer u Banja Luci, i odlazimo u hotel. Nosimo svoju činelu, uspomenu na nastup na DemoFestu. Kroz nekoliko trenutaka osvrćem se po sobi, svi oko mene spavaju. Gledam ih. Daruvarski trećerazredni bend, konačno spokojno spava, pomalo pijani, umorni, raščupani, baš onako kako pravi bend treba izgledati. Uzimam pivo iz minibara i spuštam se u predvorje hotela. Tu sam proveo ugodan ostatak noći sa Dinom i Nikolom koje sam sreo u povratku iz grada. Pričamo. Opušteno i prijateljski. Kao da se znamo čitav život. Kasno je, Dino odlazi prvi, Nikola isto tako rano ujutro putuje, opraštamo se. Nadam se da ću se jednog dana s radošću i bez kajanja prisjećati tih magičnih banjalučkih dana, važnih u mojem životu, kada sam prvi puta dobio priznanje za svoj rad.
Sve je pusto, svi su otišli na spavanje. Prilazim recepciji i budim prosijedog recepcionera, pitam ga može li mi pozvati prostitutku. Odgovara mi da ovdje nema prostitutki i da on ne zna ni jednu. Pokazujem mu novac. On mi odgovara da sam se trebao ranije javiti, jer sad je stvarno kasno i sve su si već našle mušterije i otišle.
Da li ponekad,
kad se noć spusti na grad,
slušaš kako ti srce lupa?
Još koji otkucaj i više nisi mlad,
kako je ova sudbina skupa.
Ognjen Madžarević-Olja, pjesnik
Od tada stvari idu svojim tokom. Primili smo vrlo vrijednu nagradu, oformili se ponovno u staroj, tzv. „originalnoj“ postavi, sviramo, pjevamo i družimo se. DemoFest nas je upoznao sa puno dobrih ljudi, ljudi koji su nam pomogli i dali nam poticaj da nastavimo. Ne znam, smijem li uopće početi nabrajati; Brana, Brankica, Nikola, Dino, Goran, Peđa, Vanja, Zoli, Kiza, Lama, Savić, Mika, Šijuk, Bojan, Jelena…
Ljudi koji su bili dobri prema meni, zauvijek ostaju u mojem srcu. Godine prolaze, besramno, gaze nas, priroda se mijenja, mi se mijenjamo. Ponekad imam osjećaj da smetam kad nakon dvije-tri, pet, sedam godina nazovem nekog prijatelja sa faksa, iz vojske, ljude koje više ne viđam. Ljubomorno čuvam te male raskupusane bilježnice sa njihovim imenima i brojevima telefona, znam da žive bijesne i beskompromisne živote, znam im čuđenje u glasu kada se jave. Ali svi su oni ovdje, unutra, sakriveni od svijeta u kojem ja živim. DemoFest mi je popunio još mjesta sa novim ljudima i sada su svi ovdje zajedno. Čuvaju me. Čuvali su me kada sam bio u razbijenim automobilima, na sudovima, u prekinutim ljubavnim vezama, kada nisam imao novaca, držao sam ih i oni su mene držali. I još me drže…
Jelen DemoFest u srpnju ove godine održan je četvrti put i kroz te četiri godine je iz garaža, podruma, vježbaonica, tavana i sobica širom zemalja iz svoje okolice izvukao desetke demo bendova pred publiku omogućivši im profesionalan nastup i pojavljivanje u medijima. Imamo i nekoliko izdanih albuma bendova koji su prije bili samo demo bendovi. Imamo i njihove video-spotove. Ti albumi i spotovi nisu samo snimljeni i izdani, oni su promovirani na najvišem nivou. Imamo nova prijateljstva, koja su svakome od nas puno šira od onih koja smo imali prije sudjelovanja na DemoFestu. Imamo razmjenu muzičkih i tehničkih iskustava i vrlo proširenu mrežu novih mjesta za naše nastupe. Mi smo se opet našli svi zajedno na Kastelu, s nekima se nismo vidjeli od lani, s nekima smo se susretali tokom godine u Beogradu, Novom Sadu i banjalučkom DFK-u, prepričavali smo događaje sa lanjskog DemoFesta, hvalili se jedni drugima, lagali o prijeđenoj kilometraži i prevezenim djevojkama, družili se…
Ovogodišnji DemoFest izdao je i promovirao knjigu, moju zbirku poezije i tekstova, i to na način da je premašio sva moja očekivanja. Imam prekrasnu uspomenu za čitav život.
DemoFest nas je zabavio, sprijateljio, nagradio, i ono što je najvažnije, potaknuo nas je da nastavimo s radom. Tako će i biti. Svakim otkucajem naših srca, nastavit ćemo raditi naše pjesme, našu glazbu, voljeti se, uživati i čekati slijedeći DemoFest.
- komentara na članak (0)
- pogledaj ostale komentare
Večernji program 6. Jelen Demofesta, drage Jelen Demofestovke i Jelen Demofestovci, će izgledati ovako: (nemojte samo zaboraviti da je ulaz besplatan:) )
